Samo obična ljubavna pjesma?!

Slušajući House Of Cards od Radioheada, stavljanje te pjesme u ladicu “ljubavne pjesme” s dodatkom “tužne”, jednostavno nije dolazilo u obzir.

I don’t wanna be your friend
I just wanna be your lover

No matter how it ends
No matter how it starts

Forget about your house of cards
And I’ll do mine
Forget about your house of cards
And I’ll do mine

Fall off the table
Get swept under

Denial, Denial

The infrastructure will collapse
From voltage spikes
Throw your keys in the bowl
Kiss your husband good night

Forget about your house of cards
And I’ll do mine
Forget about your house of cards
And I’ll do mine

Fall off the table
Get swept under

Denial, Denial

Denial, Denial

Your ears should be burning

Denial, Denial

Your ears should be burning

Iz prvih stihova odmah možemo naslutiti ljubavni karakter, a do kraja pjesme možemo zaključiti da je to tužna ljubavna pjesma.
Da li postoji išta normalnije od tužne ljubavne pjesme?!
Ali ta “normalnost” nekako ne pristaje ovoj pjesmi.

Ako se složimo da umjetnost ne nastaje stvaranjem samog djela, već recepcijom tog djela kod konzumenata, onda si uzimam za pravo reći da je ova pjesma za mene umjetničko djelo. Zašto? Upravo zbog njegove recepcije u mojoj nutrini.

Da bi pjesmu interpretirali na način na koji sam je ja doživio, dovoljno je napraviti nekoliko zamjena.
Ukoliko sintagmu “House Of Cards” ne shvatimo kao narušenu ljubavnu vezu, već kao trenutno društveno uređenje, već postaje jasnije u kojem je smjeru moja interpretacija krenula. Kako bi zadovoljstvo bilo potpuno, potrebno je naratora staviti u ulogu budućeg - novog društvenog uređenja.

S tim rekonfiguracijama možemo krenuti u interpretaciju.

Novo društveno uređenje ne želi naša prijateljstvo, ne želi se družiti na kavi ili na blogu, ono želi puno više od nas, želi nas u potpunosti. Bez naše potpune predanosti nema prave ljubavi, već ta nova ljubav ponovo postaje kula od karata.

Ne želim te djelomično,
želim te u potpunosti.

Bez obzira kako počeli,
bez obzira kako završili,
imamo cilj, ne biramo sredstva.

Zaboravi “dragoga”,
i ja ću učiniti svoje.
Samo reci riječ i ozdraviti će duša tvoja.

Ne poslušaš li me,
tako ću ti se strašno osvetiti kaznama jarosnim.

Poricanje, poricanje

Infrastruktura će propasti
našom munjevitom promjenom.
Prepusti sve meni,
i reci “dragome” laku noć.

Zaboravi “dragoga”,
i ja ću učiniti svoje.
Samo reci riječ i ozdraviti će duša tvoja.

Ne poslušaš li me,
tako ću ti se strašno osvetiti kaznama jarosnim.

Poricanje, poricanje

Poricanje, poricanje

Zar već ne goriš u paklu?

Poricanje, poricanje

Zar već ne goriš u paklu?

Kao što vidite uzeo sam si poveću slobodu interpretacije, ili možda nisam, jer sloboda interpretacije u biti i ne postoji, postoji samo ja i postoji pjesma. I zato sam za nas dvoje izgradio kulu od karata koja će vjerojatno ostati netaknuta - ukoliko ne učinite nešto po tom pitanju!