FISKALIZACIJA 2.0: Što stvarno znači za tebe i za Hrvatsku
Jednostavna analiza utjecaja Fiskalizacije 2.0 na hrvatsku ekonomiju - napisao sam je uz pomoć umjetne inteligencije kao običan građanin, IT stručnjak sa preko 18 godina profesionalnog iskustva i od nedavno - su-osnivač startup tvrtke.
Sadržaj
- Zaključci - prvo ono najvažnije
- Pozitivne strane Fiskalizacije 2.0 (da, one su velike)
- Negativne strane Fiskalizacije 2.0 (one koje se ne spominju glasno)
- Kako sam došao do brojki (korak po korak)
- Zašto je ipak izabran model s plaćenim posrednicima?
- Moj konačni stav - nakon što sam sve stavio na vagu
- Što dalje?
- Prilog 1. - AI promptovi korišteni za ovu analizu
1. Zaključci - prvo ono najvažnije
1. Ako ostanu plaćeni informacijski posrednici (trenutni model)
- svako hrvatsko kućanstvo platit će 2026. i 2027. 500-600 € više
- mali OPG, frizer, iznajmljivač, pekara i obrtnici dodatno će platiti 200-800 € godišnje
- ukupni račun za cijelo gospodarstvo: 140 milijuna € svake godine
- cijene kruha, ulja, meda, frizera, popravaka i apartmana porast će 3-10 %
2. Ako se sve prebaci na centralnu platformu Porezne uprave:
- kućanstvo bi platilo manje od 50 € godišnje
- mali poduzetnik/OPG bi uštedio 200-700 € godišnje
- ukupni trošak za državu (proračun) bio bi samo 10-15 milijuna € godišnje
3. Strani turisti će u trenutnom modelu ostaviti 50-60 milijuna € više, ali to ne ugrožava konkurentnost hrvatskog turizma
4. Zaključak: za 95 % nas centralizirani sustav bez informacijskih posrednika je daleko bolji i pravedniji
2. Pozitivne strane Fiskalizacije 2.0 (da, one su velike)
- Manje ručnog rada - PDV prijava se sama popunjava, štedi se vrijeme u knjigovodstvu
- Brža naplata potraživanja - računi stižu istog trenutka, nema više čekanja pošte
- Manje papira i arhiviranja - sve je digitalno 10 godina
- Bolja borba protiv sive ekonomije - Porezna vidi sve u realnom vremenu
- Lakše poslovanje s inozemstvom - PEPPOL je europski standard
- Dugoročna ušteda na pošti, omotnicama i papiru (0,50-1 € po računu)
- Informacijski posrednici nisu obavezni, moguće je ih je zaobići, ali je to tehnički složeno za većinu tvrtki
3. Negativne strane Fiskalizacije 2.0 (one koje se ne spominju glasno)
- Plaćeni informacijski posrednici - 140 milijuna € godišnje ide privatnim firmama
- Informacijski posrednici nisu obavezni, moguće je ih je zaobići, ali je to tehnički složeno za većinu tvrtki
- za 90% tvrtki to bi proizvelo veće troškove nego plaćanje informacijskog posrednika
- Dodatni porez na male - najviše plaćaju OPG-ovi, obrti, frizeri i iznajmljivači
- Informacijski posrednici su potencijalni izvor korupcije i reketa
- Potencijalni su preprodavači vaših/naših povjerljivih informacija koje se nalaze na računima. To su podaci koji nikako ne smiju biti dostupni nekome kome javni interes nije na prvom mjestu. A posrednici su samo obične firme čiji je primarni interes profit
- Poskupljenje osnovnih stvari - kruh, ulje, med, kava, šišanje +3 do 10 %
- Obavezni lokalni potpisivač (uređaj za digitalno potpisivanje) i novi softver - moramo kupovati
- Rizik od grešaka, kašnjenja u prvoj godini (svi se sjećamo prve fiskalizacije) te propisanih kazni koje mogu iz toga proizaći
- Privatne firme zarađuju silom zakona - 30-ak posrednika uzima novac od svih nas doživotno
4. Kako sam došao do brojki (korak po korak)
Koristio sam službene podatke Porezne uprave, DZS-a, cijene informacijskih posrednika, realne brojke računa koje sam dobio od stvarnih poduzetnika i OPG-ova, te iskustva zemalja koje su već uvele slične sustave.
1. Prosječan broj izdanih B2B računa godišnje
| Vrsta subjekta | Broj računa godišnje |
|---|---|
| mali OPG | 5-30 |
| iznajmljivač apartmana | 10-30 |
| kafić | 300-600 |
| mala trgovina | 100-300 |
| veliki lanac/tvrtka | desetke tisuća |
2. Stvarne cijene informacijskih posrednika
- Po računu: 0,08-0,16 €
- Fiksni mjesečni trošak: 10-20 €
- Prosjek koji sam koristio u kalkulaciji: 0,10 € po računu + 10 € mjesečno
3. Ukupni trošak za cijelo gospodarstvo
- Broj PDV-obveznika u Hrvatskoj: oko 150.000
- Nakon množenja → 140 milijuna € godišnje
4. Koliko poduzetnici mogu “progutati”, a koliko moraju prebaciti na cijene
- Veliki lanci/tvrtke → progutaju gotovo sve
- Mali OPG-i, obrti, frizeri, iznajmljivači → nemaju prostora, moraju podići cijene
- Realno se na krajnje cijene prebaci oko 55 % ukupnog troška
→ 77 milijuna € godišnje
5. Raspodjela tereta na građane i turiste
| Kome se prebacuje | Iznos godišnje |
|---|---|
| Domaći građani | 61-92 milijuna € |
| Strani turisti | 50-60 milijuna € |
6. Koliko to znači po kućanstvu
- Broj kućanstava u Hrvatskoj: 1,35 milijuna
- 500-600 € više po kućanstvu godišnje
7. Što to znači za tebe osobno
| Tko si ti | Što ćeš realno osjetiti |
|---|---|
| običan građanin | sljedeće dvije godine platit ćeš 1.000-1.200 € više za iste stvari (kruh, frizer, popravci, apartman…) |
| iznajmljivač apartmana | dodatnih 200-300 € troška godišnje ili +2-3 € po noćenju |
| mali OPG | 200-400 € više troška ili npr. +1 € na litru ulja/meda |
| frizer / kozmetičar / obrtnik | 400-800 € više godišnje ili +3-8 € po usluzi |
| vlasnik velike tvrtke | gotovo ništa ne osjetiš - trošak “progutaš” u marži |
8. Trošak centraliziranog sustava (platforma Porezne uprave)
Na temelju iskustava Italije, Mađarske, Francuske i postojećeg hrvatskog CIS sustava:
- Samo digitalni certifikat (oko 50 € po obvezniku jednokratno)
- plus eventualno manje ažuriranje softvera
- Ukupni godišnji trošak za cijelu državu: 10-15 milijuna €
(plaćeno iz proračuna i EU fondova - gotovo zanemarivo po građaninu)
8.1 Dodatni trošak centraliziranog sustava bez informacijskih posrednika (IP-ova)
Na osnovu službenih izvora Porezne uprave (PU) i Zakona o fiskalizaciji (NN 145/24), centralizirani sustav u Poreznoj upravi (PU) već postoji u osnovi kao CIS (Central Information System) i Servis eRačun, proširen za Fiskalizaciju 2.0. On je financiran iz EU bespovratnih sredstava (Nacionalni plan oporavka i otpornosti – NPOO C2.3.R3-I14, ukupno ~10-15 milijuna € za razvoj do 2024.), pa nema direktnog troška za PDV-obveznike.
Ako bi se ukinuli IP-ovi i sve prebacilo na PU (kao u modelima Italije ili Francuske), dodatni trošak za obveznike bio bi minimalan – samo jednokratni certifikat (~50 €/god.) i eventualni implementacijski troškovi (~100-200 € po tvrtci za integraciju s ERP-om). Godišnje, za ~150.000 PDV-obveznika: ~7,5-10 milijuna € (samo certifikati + podrška).
U trenutnom modelu, arhiva eRačuna (obvezna 11 godina u XML formatu) je besplatna kod većine IP-ova, uključena u paket usluga. Ako bi se prešlo na centralizirani sustav, PU bi mogla preuzeti arhivu (kao u postojećem eRačunu za B2G), ali to bi dodalo trošak PU-i (državni proračun), a ne obveznicima. Procjena: ~2-4 milijuna € godišnje za PU (na osnovu EU procjena za slične sustave, gdje trošak po računu ~0,01-0,02 € za 100 milijuna B2B računa godišnje). Za obveznike: 0 € dodatno, jer bi PU to financirala iz postojećih fondova.
eIzvještavanje (obvezno mjesečno izvještavanje o naplatama, odobrenjima i ulaznim računima preko FiskAplikacije ili web servisa) je već centralizirano u PU sustavu (dostupno preko https://cis.porezna-uprava.hr:8509/FiskalizacijaService). U trenutnom modelu, IP-ovi ga mogu olakšati (besplatno uključeno), ali trošak je 0 € za obveznike. U centraliziranom: Bez dodatnog troška, jer je dio postojećeg CIS-a (procjena: 1-2 milijuna € godišnje za PU održavanje).
MPS (Metapodatkovni servisi) i AMS (Adresar metapodatkovnih servisa) su tehničke komponente za routing eRačuna (pronalaženje adrese primatelja). U trenutnom modelu, IP-ovi ih implementiraju za svoje klijente (bez dodatnog troška, uključeno u paket). U centraliziranom sustavu, PU bi proširila AMS (koji već vodi), pa obveznici ne bi trebali vlastiti MPS – PU bi ga centralizirala. Dodatni trošak za obveznike: 0 € (jednokratna integracija ~50-100 € po tvrtci za softver, ukupno ~7-15 milijuna € jednokratno za sve, financirano EU). Za PU: ~1-2 milijuna € godišnje.
8.2 Procjena troškova centraliziranog sustava (uključujući arhivu, eIzvješćivanje i MPS)
| Komponenta troška | Iznos (godišnje) | Tko plaća? | Napomena |
|---|---|---|---|
| Razvoj/ekspanzija PU platforme | 0 € | EU fondovi (NPOO) | Već osigurano za F2.0. |
| Održavanje CIS/Servis eRačun | 2-5 mil. € | Državni proračun | Ne utječe na obveznike. |
| Digitalni certifikat | 7,5 mil. € | Obveznici | Obavezan za sve, postoji i u F1.0. |
| Integracija s ERP-om (uključ. MPS/AMS) | 5-10 mil. € (rašireno na 3 godine) | Obveznici (jednokratno) | Mali trošak za softver ažuriranje; MPS centraliziran u PU. |
| eIzvještavanje (održavanje) | 1-2 mil. € | Državni proračun | Već centralizirano u FiskAplikaciji; 0 € za obveznike. |
| Arhiva eRačuna (11 godina) | 2-4 mil. € | Državni proračun | PU preuzima (kao u B2G); besplatno za obveznike, procjena po 0,01-0,02 €/račun za 100 mil. računa. |
| UKUPNO | 10-15 mil. € | Obveznici: ~10 mil. € | Bez posredničkih naknada; neto ušteda +120-130 mil. € vs. IP model. |
8.3 Usporedba s utjecajem modela s IP-ovima
| Kriterij | Model s IP-ovima (trenutni F2.0) | Centralizirani sustav (bez IP-ova) | Razlika (ušteda centraliziranog) |
|---|---|---|---|
| Direktni trošak za obveznike | 140 mil. €/god. (IP naknade + certifikati; arhiva 0 €) | 10-15 mil. €/god. (samo certifikati + integracija; arhiva/eIzvješćavanje/MPS 0 € za obveznike) | +125-130 mil. € uštede |
| Prebačeno na građane (poskupljenja) | 61-92 mil. €/god. (500-600 €/kućanstvo) | <10 mil. €/god. (<50 €/kućanstvo) | +50-80 mil. € uštede |
| Ukupni utjecaj na gospodarstvo | +0,16-0,19% BDP-a (inflacija +0,4-1,2%) | +0,01-0,02% BDP-a (inflacija ~0%) | +0,15% BDP-a uštede |
| Kompleksnost za SME/OPG | Visoka (biranje IP-a, ugovori; arhiva besplatna kod IP) | Niska (jedna PU platforma; centralizirana arhiva/eIzvješćavanje/MPS) | Centralizirani (+80% jednostavniji) |
5. Zašto je ipak izabran model s plaćenim posrednicima?
- EU fondovi su odobrili novac samo za “decentralizirani” model
- koji je u startu jeftiniji, ali nas dugoročno sve više košta.
- Porezna uprava nije htjela preuzeti rizik pada cijelog sustava (bojali su se preopterećenja)
- ovo zapravo nema smisla jer je broj izdanih računa u krajnjoj potrošnji puno veći od B2B segmenta (80% svih izdanih računa je u krajnjoj potrošnji - B2C), trenutni F1.0 sustav radi stabilno.
- trenutni F1.0 model ne nudi usluge arhiviranja, što bi zahtijevalo dodatni trošak u centraliziranom modelu F2.0, ali on je mali u odnosu na negativne učinke decentraliziranog pristupa
- Nekoliko IT firmi je intenzivno lobiralo - i ako ovako ostane zarađivati će desetke milijuna eura godišnje na račun svih nas
6. Moj konačni stav - nakon što sam sve stavio na vagu
Pozitivne strane postoje i nitko ih ne osporava - digitalizacija je dobra stvar.
Ali način na koji se to implementiralo u Zakon je loš. Informacijski posrednici ne donose dovoljno benefita, da bi imali smisla postojati kao komponenta ovog sustava, a proizvode dugotrajne negativne ekonomske učinke.
Umjesto da država napravi centralnu platformu (kao što je već napravila za Fiskalizaciju 1.0, ePoreznu i eGrađane), odlučila je uvesti plaćene posrednike koji će od svih nas uzimati novac do kraja života.
To jeste modernizacija poslovanja, ali zbog informacijskih posrednika,
to je zapravo i dodatni porez na male koji plaćamo svi mi preko viših cijena.
Za mene i za 95 % nas odgovor je jasan:
centralizirana platforma Porezne uprave bila bi bolje, jeftinije i prije svega pravednije rješenje.
Iako inače nisam pobornik velike i centralizirane države, te sam pobornik za prebacivanje nekih usluga na tržište, mislim da u ovom slučaju to nije dobar put.
Sve ostalo je priča za one koji na ovome zarađuju, i onima kojima su im to omogućili preko Zakona o Fiskalizaciji, bilo svjesno ili nesvjesno.
7. Što dalje?
Nažalost nisam imao vremena se posvetiti ovoj temi prije (kao i većina vas), ali koliko sam se informirao, većina primjedbi koje su došle na eSavjetovanje, ionako nisu uvažene. Ali to ne znači da ne možemo i sada izvršiti pritisak, da se odgodi primjena Zakona o fiskalizaciji, a onda i pokrenemo izmjene tog Zakona, koje bi išle u smjeru općeg, a ne partikularnog interesa.
Kako nisam ekonomist i pravni stručnjak, pozivam ekonomiste, pravne i poslovne stručnjake, IT stručnjake, medije i sve ostale, da pročešljaju teze koje sam ovdje iznio uz pomoć AI-a. Ukoliko se nakon “češljanja” pokaže da većina ovih teza stoji, biti će potrebno izvršiti organizirani pritisak - koji nam je svima u interesu, kako bi spriječili loše, prije svega - ekonomske posljedice ovog Zakona. Iskreno se nadam, da će se pronaći logičke i računske greške, i da utjecaj ovog Zakona nije ovakav kakav se iz ove analize može izvesti.
U razgovoru sa jedinim IT stručnjakom koji radi na implementaciji F2.0, kojeg ovdje neću imenovati, saznao sam da je javna tajna da iza nekih informacijskih posrednika posredno stoje neki političari, pozivam USKOK, DORH, istraživačke novinare i ostale nadležne institucije da pročešljaju taj navod. Ime IT stručnjaka ovdje nije bitno, jer kako kaže, da se o tome na veliko priča, tako da on nije jedini mogući izvor o kojim spregu političara i informacijskih posrednika se radi.
Prilog 1. - AI promptovi korišteni za ovu analizu
Korišten je Grok model 4.1, evo i linka na AI konverzaciju: https://bit.ly/F20-ai-analiza
QR kod
